Dana 13. februara 2026. godine u prostorijama Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga održan je peti, odnosno šesti sastanak Radne grupe formirane radi izrade Pravilnika o izmjenama i dopunama važećeg Pravilnika o mjerama zaštite na radu od rizika izloženosti azbestu. Sastanak je organizovan u okviru kontinuiranog procesa usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa pravnom tekovinom Evropske unije, prije svega sa Direktiva 2009/148/EZ, kao i sa izmjenama uvedenim Direktiva (EU) 2023/2668, kojima su dodatno pooštreni standardi zaštite radnika od izloženosti azbestu.
Dosadašnji rad Radne grupe bio je dominantno usmjeren na tehničko-organizacione aspekte zaštite: procjenu rizika, planiranje radova, obavezu prijavljivanja radova sa azbestom, ograničavanje izloženosti, korišćenje lične zaštitne opreme, osposobljavanje zaposlenih i nadzor nad primjenom mjera. Međutim, na ovom sastanku fokus je po prvi put sistematski pomjeren ka medicinskom aspektu izloženosti azbestu i njegovim dugoročnim posljedicama po zdravlje zaposlenih.
Posebnu vrijednost sastanku dalo je učešće dr Mile Ušćumlić, specijaliste medicine rada, koja se prvi put priključila radu Radne grupe. Njeno izlaganje bilo je posvećeno zdravstvenim efektima izloženosti azbestu, prirodi oboljenja povezanih sa azbestom, dugoj latentnoj fazi razvoja bolesti, kao i kompleksnosti dokazivanja profesionalne etiologije tih oboljenja.
U svom stručnom izlaganju, dr Ušćumlić je istakla da je azbest nedvosmisleno povezan sa nastankom teških i često smrtonosnih oboljenja, među kojima se izdvajaju azbestoza, pleuralni plakovi i difuzna pleuralna zadebljanja, karcinom pluća, kao i maligni mezoteliom pleure. Posebno je naglašeno da je riječ o bolestima koje karakteriše izrazito duga latentna faza – klinička manifestacija može nastupiti 20, 30 pa i više godina nakon početka izlaganja. Upravo ta činjenica predstavlja jedan od najvećih izazova kako u medicinskoj dijagnostici, tako i u pravnom priznavanju bolesti kao profesionalne.
U diskusiji je ukazano da je za pouzdano utvrđivanje profesionalne etiologije neophodna kombinacija medicinskih i nemedicinskih dokaza. Ključni elementi uključuju detaljnu profesionalnu anamnezu, podatke o trajanju i intenzitetu izloženosti, dokumentaciju o radnim mjestima i poslovima na kojima je zaposleni radio, rezultate mjerenja koncentracije azbestnih vlakana u radnoj sredini, kao i uredno vođene evidencije poslodavca o procjeni rizika i sprovedenim mjerama zaštite. Bez sistematskog i dugoročnog vođenja tih podataka, dokazivanje uzročno-posljedične veze između oboljenja i radnog mjesta postaje znatno otežano.
U tom kontekstu, Radna grupa je prepoznala da izmjene pravilnika ne treba da budu ograničene samo na formalno usklađivanje sa evropskim propisima, već da moraju osnažiti medicinski segment zaštite na radu. Posebno je naglašena potreba preciznijeg normiranja zdravstvenog nadzora zaposlenih koji su izloženi azbestu. To podrazumijeva jasnije definisanje početnih i periodičnih ljekarskih pregleda, sadržaja tih pregleda (uključujući funkcionalna ispitivanja pluća i odgovarajuće radiološke metode), kao i obavezu praćenja zdravstvenog stanja i nakon prestanka izlaganja, imajući u vidu dugu latentnost bolesti.
Takođe je razmatrana obaveza čuvanja evidencija o izloženosti tokom produženog vremenskog perioda, kako bi podaci bili dostupni i decenijama nakon završetka radnog angažmana zaposlenog. U svjetlu izmjena uvedenih Direktivom (EU) 2023/2668, poseban akcenat stavljen je i na snižavanje granične vrijednosti izloženosti i unapređenje metodologije mjerenja koncentracije azbestnih vlakana, što dodatno pojačava preventivni karakter propisa.
Zaključeno je da je medicinski aspekt zaštite od azbesta neraskidivo povezan sa pravom zaposlenog na priznavanje profesionalne bolesti i ostvarivanje prava iz sistema socijalne sigurnosti. Stoga će u daljem radu Radne grupe biti predložene dopune pravilnika koje će:
• preciznije urediti zdravstveni nadzor zaposlenih izloženih azbestu;
• osnažiti obaveze poslodavca u pogledu vođenja i čuvanja evidencija o izloženosti;
• unaprijediti informisanje zaposlenih o dugoročnim zdravstvenim rizicima;
• obezbijediti usklađenost sa novim, strožijim evropskim standardima u pogledu graničnih vrijednosti i metoda mjerenja.
Sastanak je zaključen ocjenom da je uključivanje stručnjaka medicine rada od suštinskog značaja za kvalitet normativnih rješenja, te da će medicinski kriterijumi i iskustva iz prakse predstavljati važnu osnovu za finalizaciju nacrta izmjena i dopuna pravilnika. Time je rad Radne grupe ušao u fazu u kojoj se tehničke, pravne i medicinske dimenzije zaštite na radu od rizika izloženosti azbestu sagledavaju cjelovito, sa krajnjim ciljem – dugoročne i efikasne zaštite zdravlja zaposlenih.
