U prostorijama Udruženja zaštite na radu Crne Gore, 12. februara 2026. godine, održan je sastanak povodom razmatranja predloga novog člana Zakona o zaštiti i zdravlju na radu koji se odnosi na kolektivno osiguranje zaposlenih.
Sastanku su prisustvovali predstavnici Udruženja zaštite na radu Crne Gore, kao predlagača norme, potpredsjednik Branislav Šebek i projektna menadžerka Đina Janković, predstavnice Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga – Jovana Bošković i Maja Mijović iz Direktorata za zaštitu i zdravlje na radu, kao i predstavnici socijalnih partnera: Rumica Kostić iz Unije poslodavaca Crne Gore, Ivana Mihajlović iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore i Vladimir Krsmanović iz Saveza sindikata Crne Gore.
Podsjećanja radi, član 30 važećeg (starog) Zakona o zaštiti i zdravlju na radu propisivao je obavezu poslodavca da zaposlene osigurava od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom, pri čemu su premije padale na teret poslodavca i određivale se u zavisnosti od nivoa rizika. Međutim, zakon nije precizno definisao minimalni iznos premije, što je u praksi dovelo do situacija da pojedini poslodavci plaćaju simbolične iznose (30 ili 50 centi mjesečno po zaposlenom), bez realnog obezbjeđenja adekvatne zaštite.
Predlogom novog člana 38 predviđa se:
- obavezno kolektivno osiguranje zaposlenih od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom;
- da premija pada na teret poslodavca i da se određuje u skladu sa nivoom rizika radnog mjesta;
- da premija ne može biti manja od 0,5% minimalne zarade do V nivoa kvalifikacija na mjesečnom nivou, što bi u ovom trenutku iznosilo 3 eura;
- da osiguravajuća društva 10% prihoda ostvarenog po osnovu naplaćenih premija uplaćuju na poseban račun Fonda za zaštitu i zdravlje na radu, kao organizacione jedinice Ministarstva;
- da se sredstva Fonda koriste u javnom interesu, za unapređenje sistema prevencije, edukaciju, analizu rizika i sprovođenje politika zaštite i zdravlja na radu;
- da bliži način organizacije i funkcionisanja Fonda propiše Vlada Crne Gore posebnim aktom.
Tokom sastanka razmatran je model kojim bi se osiguranje zaposlenih uredilo sistemski, uz jasno definisanu minimalnu premiju, kako bi se izbjegla dosadašnja praksa nedovoljnih uplata i formalnog ispunjavanja obaveze. Posebno je naglašeno da sistem ne treba da bude zasnovan isključivo na naknadi štete nakon nastanka povrede, već i na prevenciji, kroz izdvajanje dijela sredstava za unapređenje zaštite i zdravlja na radu.
Socijalni partneri izrazili su saglasnost sa predloženim rješenjem, uključujući i visinu minimalne premije. Ipak, otvoreno je pitanje da li će ovakav model u praksi dovesti do veće i pravičnije naknade za zaposlene u slučaju povrede na radu. Zaključeno je da će to zavisiti od načina na koji osiguravajuća društva obračunavaju i isplaćuju naknade, te da će dodatni sastanak sa predstavnicima osiguravajućih kuća biti ključan za preciziranje tog segmenta.
Posebno je istaknuto da je i dosadašnji član 30 Zakona nedvosmisleno propisivao obavezu osiguranja zaposlenih od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom, ali da je ta odredba godinama ostala neprimijenjena i bez ikakvog suštinskog efekta. U praksi, u Crnoj Gori nijedan poslodavac ne plaća osiguranje od profesionalnih bolesti niti od bolesti u vezi sa radom, već se osiguranje svodi isključivo na osiguranje od povreda na radu, odnosno tzv. „nezgode“ koje dovode do invaliditeta, kako ih klasifikuju osiguravajuća društva.
Ukazano je da osiguravajuće kuće ne nude osiguranje od profesionalnih bolesti jer država nije uspostavila referentnu medicinsku instituciju nadležnu za njihovo stručno utvrđivanje i verifikaciju. Dodatno, ne postoji zvanična lista bolesti u vezi sa radom, niti jasno definisan postupak njihovog dokazivanja, što ovu zakonsku kategoriju čini pravno neprimjenjivom. Time je zaposlenima faktički uskraćeno pravo koje im je zakonom formalno garantovano, a sistem zaštite i zdravlja na radu ostavljen bez ključnog mehanizma odgovornosti. Ovakvo stanje predstavlja ozbiljan institucionalni propust i potvrđuje da je neophodno hitno i cjelovito normativno i institucionalno uređenje ove oblasti, kako bi zakon imao stvarnu primjenu, a zaposleni efektivnu zaštitu.
Učesnici su ukazali i na potrebu jasnog definisanja obaveza osiguravajućih društava, načina kontrole, obračuna i uplate premija, kao i uspostavljanja transparentnog mehanizma upravljanja sredstvima Fonda uz nadzor nadležnog ministarstva.
Zaključeno je da je neophodno dodatno normativno preciziranje kako bi predloženi model bio održiv, pravilno primjenjiv i finansijski kontrolisan, te kako bi se obezbijedila stvarna zaštita zaposlenih i dugoročno unapređenje sistema zaštite i zdravlja na radu u Crnoj Gori.
